Apsolutni pobjednik u izboru najboljih hrvatskih restorana – Batelina
Prestižna nagrada Dobri restorani dodijeljena istarskoj Batelini
Dodjela nagrade Dobri restorani umnogome je bila spektakl. Od dobre glazbe do odlične hrane. Dobitnici nisu skrivali veselje i iznenađenje te su se smijeh i radosni usklici iz minute u minutu prolamali hiltonovskom dvoranom. 2012. bili su 2. na regijonalnoj ljestvici, 5. na nacionalnoj. 2013. penju se još malo više i zauzimaju 1.mjesto na regijonalnoj i 3.mjesto na nacionalnoj, dok su ove godine-2014. apsolutni pobjednici. Istarska konoba u kojoj su kulinarski virtuozi-svi! Jela se pripremaju samo od dnevnog ulova pa nikad ne znate s čim vas mogu iznenaditi. Veliki dio tog ulova je uniformirani, globalni ukus nametnut intenzivnim izlovom proglasio “škartom”. No ova riba nipočemu ne zaostaje za izvikanim vrstama koje zbog svoje popularnosti riskiraju potpuni nestanak. Pogađate? Riječ je o Batelini! Ovdje se njeguju jaki, izvorni okusi, bez šminke i foliranja.
Zašto su najbolji?
Oni ne rade prije pet sati navečer ni nedjeljom, a na Batelininoj vinskoj karti nema nekih vodećih istarskih imena. Uza sve to–poslužuju riblje iznutrice. Recimo, jetru grdobine sa smokvama u vinu ili paštetu od jetre morskog psa. Naravno,možete tamo dobiti oboritu ribu na žaru,ali najpametnije je prije toga se prepustiti Davidu i nizu zabavnih sitnih jela koje on zove “zezalicama”.Rolice od iverka zapečene na sezamu.Grancigule, sirovetrilje od kamena, kuhana potrbušnica morske mačke. Mjesto obavezno treba rezervirati čak i debelo izvan sezone.
Kako su to postigli ne radeći kompromise?
Možda to ima veze s Davidovom zen smirenošću i japanskom vještinom baratanja oštricama. Možda je u pitanju obiteljsko zajedništvo (tata ribar na roštilju, mama u kuhinji i ostali članovi negdje u blizini), pošteni trud, rad i disciplina. Batelina možda jest konoba, ali u njoj nećete naći uobičajenu mediteransku ležernost. Atmosfera u dupkom punoj Batelini ugodno je uzvišena– teče glatko kao prizor iz neke SF utopije u kojoj je kućno vino dobro, konobari brzi i upućeni, tetovirani chef simpatičan, obitelj skladna, račun sigurno i više nego fer, a hrana… čisto more u ustima – jednostavno, hrskavo svježe, pametno, jako, s taman onoliko tradicije i topline koliko treba da se sjetite gdje ste.
Što chefa kuhinje obara s nogu?
Riba i meso glavna su mi hrana, jedem manje tjestenine, kruh nikada, samo cjelovite žitarice, palentu, rižu, povrće od domaćih ljudi, obožavam gljive i imam fetiš na sve iznutrice. Doma i u restoranu svi zobljemo zdrave slatkiše: bademe, grožđice i smokve. Nisam izbirljiv i iako se hranim dosta tradicionalno i jednostavno, otvoren sam za sve nove okuse. Tako sam ove zime kad smo se vratili iz Afrike jedno vrijeme kuhao samo jaku hranu, no zna mi se dogoditi da po dva tjedna jedem samo salate. Obožavam sireve i njih uvijek mora biti u frižideru, i skute i ozbiljnih, tvrdih sireva, barem dvije, tri vrste. Nisam lud za bijelom ribom, a ako je jedem, najviše je volim sirovu. Plava riba je moj izbor i radije bih pojeo skušu ili srdele nego prvoklasne škampe. I moja kćer jede sve, ona bi pojela i konja sa sedlom, dok je sin sklon klasičnoj noninoj kuhinji kao što su pljukanci s mesom, ali voli i kad mu napravim prepelice u šugu.